Mladi Vrbovečkog dekanata sudjelovali su na SHKM-u i Požegi. Donosimo njihove osvrte i razmišljanja nakon Susreta.
»Nakon što su nam se dojmovi malo slegnuli…eto i nas s objavom od prošlog vikenda. Paaa, vratimo se malo unazad👀Naši mladi prošlu subotu ujutro uputili su se na dugo iščekivani SHKM😵Uz dobru atmosferu su krenuli, a uz još bolju se vratili… po dolasku išli su odmah na ručak, uz fini grah karakterističan za taj kraj, za njih je susret započeo. Zatim su se pridružili glazbi koja je svirala, plesali su, obilazili trg i uskakali u aktivnosti koje su sreli. Nakon malo slobodnog vremena i lutanja okupili su se kako bi zajedno išli na misno slavlje. Ali… ovo misno slavlje nije obično kao bilo koje drugo…na ovom slavlju prisustvovalo je na tisuće mladih, sa istim ciljem, a to je… proslaviti NJEGA✝️ u duhu veselja, prošlo je cijelo misno slavlje, pomno su slušali Božju riječ (propovijed malo manje🙈ipak nisu naviknuti na 45min propovijedi…). No, prebacimo se na daljnje događaje, nakon misnog slavlja uz još puno pjesama hodali su zajedno prema busu kako bi se uputili u Našice. Uz njihovu divnu voditeljicu, Mihaelu, upućeni su u obitelji gdje su prespavali. Nakon lijepe i burne (kako kome) noći sastali su se ponovno na misnom slavlju te predvodili misu divnim pjevanjem, čitanjem i ministriranjem. Domaćini su bili divni i pripremili su nam ponešto za jelo i piće kako bismo skupili snage dalje za put. U veselju, vjeri i ljubavi proslavili su Krista na najljepši mogući način!!! Nakon lijepog popodneva provedenog s njihovim mladima vratili smo se živi i zdravi svojim kućama, puni dojmova, novih prijateljstava, iskustava itd… nećemo više duljiti, to je to od nas, a vas sve neka prati Božji blagoslov🤗»
Marija Kulaš
»Susreti koji ostanu zapisani u srcu nisu oni čija su putovanja najduža ili oni gdje su događanja najzanimljivija. To su trenuci zajedništva, molitve i pjesme koji nas dotaknu i zauvijek promijene naše poglede na život. Upravo je takav bio ovogodišnji Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi. A kako smo se mi, Župa sv. Margarete iz Dubrave, odlučili za jedno takvo putovanje? Odluka je bila vrlo lagana. U jednom smo trenutku razgovarali o susretu, a u drugom smo molili župnika da nam dostavi još prijavnica. U nama su se tada probudili razni osjećaji i sjećanja na prijašnja druženja. Kako su dani odmicali, misli su nam sve više letjele prema Požegi. Pripremali smo se, marljivo radili i veselili što se dani susreta bliže. Naši su krizmanici izradili prekrasne poruke s crtežima i plakat za naše domaćine u Našicama. Kroz takva smo se dobra djela posebno zbližili i zajedno rasli u vjeri i zajedništvu. U subotu ujutro zaputili smo se prema Požegi. Još od ranih jutarnjih sati osjećalo se posebno uzbuđenje. Autobus pun mladih, osmijesi na licima i radost bili su tek početak jedne predivne priče. Bili smo umorni, ali puni Duha Svetoga koji nam je dao snagu i hrabrost za takav korak. Put prema Požegi prošao je u pjesmi, smijehu i druženju. Pjevali smo iz sveg glasa i plesali između sjedala te na taj način slavili Gospodina i stvarali uspomene koje ćemo još dugo prepričavati. Putem smo sreli dosta autobusa koji su išli na isto odredište. Bili su puni mladih ljudi pozitivne energije, što nam je dalo dodatni vjetar u leđa. Upravo zato to nije bio običan put – bio je to put zajedništva, prijateljstva i mladenačke radosti. Dolaskom u Požegu osjetila se dobra energija u zraku. Vrijeme je bilo odlično, a doček koji su nam Slavonci pripremili bio je još bolji. Prepoznatljivi po dobroj glazbi i gostoprimstvu, širokih ruku dočekali su nas tamburaši i drage kuharice koje su nam svojim vrijednim rukama pripremile ručak. Stiglo je tisuće mladih iz svih krajeva Hrvatske, okupljenih u istoj vjeri i istoj želji da zajedno slave Boga. Vidjeti toliko mladih koji zajedno plešu, pjevaju i grade nova prijateljstva ili obnavljaju ona stara bio je prizor koji se teško može opisati riječima. Tijekom cijelog je dana Požega odjekivala pjesmama o vjeri i domoljublju, što nam je svima dalo nadu da još uvijek postoje dobri i mladi ljudi na kojima ovaj svijet zaista ostaje. Kako su sati tekli, približavali smo se glavnom dijelu susreta. Bilo nam je vruće, ali smo i u takvoj situaciji pokazali zajedništvo pružajući jedni drugima vodu, rame za odmorit glavu i zastavu koja nam je radila barem malo hlada. Cijelo je misno slavlje bilo ispunjeno Duhom Svetim. Svaka je otpjevana pjesma zbora ulijevala mir, a svaka je izgovorena riječ bila puna nade i vjere, zbog čega je ovaj susret bio poseban. Nakon ispunjenog dana krenuli smo prema smještaju u Našicama, ne znajući da nas tamo čeka još jedna posebna priča. Vrata svojih domova otvorile su nam obitelji velikoga srca, ljudi koje dotad nismo poznavali, a koji su nas primili kao svoju djecu. Najprije smo se u crkvi kratko predstavili, a onda se uputili kućama. Tamo smo razmjenjivali iskustva i dojmove te vodili ugodne razgovore do kasno u noć. Sljedećeg jutra, nakon zajedničkog doručka, okupili smo se na svetoj misi. Naš je zbor mladih uveličao misno slavlje svojom pjesmom, čime je dotaknuo mnoga srca. Drugi su sudjelovali kao ministranti i čitači, ponosno služeći oltaru i zajednici. Tada smo osjetili nešto što možemo nazvati samo čudom. Duh je Sveti sišao nad nas i podario nam glas koji je mnogima izmamio suze na lice, uključujući i nas same. Svaka je riječ nosila jake osjećaje i poruku da smo u ovome svi zajedno i da nas Bog uvijek prati. Nakon završene svete mise ljudi su i dalje stajali u crkvi, ne bi li čuli još koju pjesmu. Naravno, naš je zbor još jednom zapjevao iz sveg glasa, dok su ljudi zajedno s nama slavili. Njihove pohvale, riječi podrške i zahvalnosti ono je što nas uveseljava i motivira da budemo još bolji. Čuti komentar majke koja govori kako bi voljela da njeno dijete jednoga dana bude kao mi neprocjenjivo je. To je ono što grije naša srca i jača nas u vjeri. Tada nismo bili svjesni što smo u tom trenutku napravili, ali znamo da smo upalili žar koji se pretvorio u vatru. Gospodin je taj koji pali našu vatru. U današnjem modernom svijetu On je naš punjač, a mi smo baterije koje On puni svojom snagom i vjerom kako bi svojim postojanjem mogli dalje širiti ljubav i vjeru. Ja sam trs, vi loze. U današnjem svijetu u kojem je teško ostati svoj i pronaći pravi put, ovo je geslo kojim se moramo voditi. Isus je Put, Istina i Život.«
Ena Poljak i Tea Fišer
Još neki komentari mladih Župe svete Margarete:
»Ovaj je susret u meni ostavio neizbrisiv trag i prekrasnu uspomenu. Bio je to dar kojim nas je Bog podsjetio na ono što je zaista važno – milost, dobrota, ljubav i zajedništvo pobjeđuju sve.«
»Moj je osvrt na susret da je bilo jako lijepo i veselo, bilo mi je drago vidjeti toliko ljudi okupljenih na jednom mjestu kako bi slavili Boga.«
»SHKM u Požegi bio je baš onakav kakav treba biti – pun energije, osmijeha i one prave slavonske gostoljubivosti.«
»SHKM u Požegi za mene je bilo jedno od najljepših iskustava koje sam dosad u životu doživjela. Zbog zajedništva u vjeri i ljubavi koja nas je povezivala osjećala sam se slobodno jer sam znala da smo na mjestu gdje nas nitko neće osuđivati. Ovaj je susret bio poseban zato što smo se svi zbližili, a to mi se najviše i svidjelo. Nekako osjećam da sam nakon susreta postala bolja osoba jer sam tamo pronašla mir i veselje. Drago mi je da smo svi zajedno išli i da i dalje idemo u pravome smjeru. Jedva čekam idući susret i nadam se da će biti predivan kao što je bio i ove godine.«
»Ovo putovanje bilo je nešto posebno, više od samoga dolaska u Požegu. Zajedno s mladima Župe svete Margarete iz Dubrave i ekipom iz Vrbovca doživjeli smo radost, blizinu i ono pravo zajedništvo koje se ne zaboravlja. U svemu tome najviše ostaje osjećaj da nismo sami, da zajedno rastemo u vjeri i jedni drugima postajemo oslonac. Prelijepo iskustvo koje ću zauvijek nositi u srcu.«
