DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa
Drugi vazmeni tjedan, nedjelja, 19. 4. 2020.
ČITANJA:
Dj 2, 42-47; Ps 118, 2-4.13-15.22-24; 1Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31
Prvo čitanje:
Dj 2 , 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam:
Ps 118 , 2-4. 13-15.22-24
Pripjev:
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gurahu me, gurahu da me obore,
ali mi Gospodin pomože.
Gospodin je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Gospodnja se proslavi desnica!
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje:
1Pt 1, 3-9
Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih iznova nas rodi za životnu nadu.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.
Riječ Gospodnja
Evanđelje:
Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja
HOMILIJA
Draga braćo i sestre!
Iskustvo Kristovog uskrsnuća nije istovremeni događaj za sve. Sveti Pavao o tom svjedoči na svoj način pa kaže: ‘Gospodin se najprije ukaza Kefi – Petru, zatim dvanaestorici, onda braći…, a naposljetku, kao nedonoščetu, ukaza se i meni…’ i ako išta danas treba zapamtiti od poruka ove Tomine nedjelje, kako se ona naziva u istočnom kršćanskom obredu, onda je to činjenica nejednakovremenosti vazmenog iskustva; da ne bismo zavaravali sami sebe i druge možda krivo osuđivali. Jednostavno treba imati na pameti da kad su Petar ili žene već bili obasjani svjetlom novog života, kod mnogih drugih, a možda je i danas isto tako, vladala je ili vlada zapuštenost Velikog petka.
I u današnjem evanđelju čitamo dok su drugi apostoli već upoznali proslavljenog Krista, Toma, zvani blizanac, bio je i dalje u špilji svojih sumnji obuzet očajem. I tako bismo mogli nabrajati u nedogled različita svjedočanstva o Uskrslom, jer nije za svakoga svanuo Uskrs trećega dana. Unatoč tome što smo proslavili svetkovinu Kristova uskrsnuća i unatoč tome što je Gospodin davno već ustao iz groba, za neke još uvijek jest i bit će dugo, dugo mrtav. To je tako i tako treba prihvatiti bez ikakve osude i negodovanja.
Mi pak vjerujemo da bilo kada svatko susretne Uskrsloga i doživi Uskrs. Ponekad kasno, i vrlo kasno, ali Krist svakom dođe na njegov put. S tim trebamo računati, i kod sebe, i kod onih koji ostaju nijemi na naš pozdrav: ‘Uskrsnu Gospodin, doista, Aleluja.’ Krist dolazi onima koji više nemaju ništa osim mračne žalosti svoga srca zbog smrti Boga; zbog besmisli života. On se ukazuje onima koji hoće vidjeti, onima kojima nedostaje. Mi kršćani bismo trebali biti takvi. Tada će Krist i nas presresti na našem putu iz ‘Jeruzalema u Damask’ i tada ćemo moći reći da smo i mi vazmeni ljudi, ljudi bogati duhom.
Živjeti Uskrs znači uči u Isusovo siromaštvo te radi njega i njegove ljubavi predati mu sve. Na nekom starom grobnom kamenu zapisano je: ‘Sa sobom možeš uzeti samo ono što više ne posjeduješ’. Predati Kristu sve pa i svoju dušu znači spasiti svoj život i biti u nebu s Uskrslim. Samo tako možemo zadobiti novi život prema Kristovoj riječi – tko god nastoji život svoj sačuvati … taj će ga izgubiti, a tko izgubi život svoj poradi mene taj će ga spasiti –.
Nada u uskrsnuće mrtvih, vjera u proboj kroz granice smrti oslobađa nas za život, protiv čistog samoodržanja, čija je istina smrt. Ta nas nada potiče na to da budemo tu za druge, da mijenjamo život drugih svojim solidarnim trpljenjem. Tako naša nada u budući život, u vječnost, postaje vidljiva i živa te se u tome doživljavamo i drugima pristupamo kao vazmeni ljudi. Sveti Ivan u poslanici kaže: – znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću -. Neka to bude istina našega života, ali i putokaz ako još nismo do Uskrsa došli. Škola vjere nikada nije gotova. Budimo jedni drugima potpora i pomoć.
