„Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga objavi“ (Iv 1, 18)
Predraga braćo i sestre u Kristu Isusu,
svi ljudi dobre volje i otvorena srca!
U stalnom tijeku prolaznosti ovoga svijeta i vremena, svetkovine nas potiču na susret s neprolaznim stvarnostima i vrijednostima koje čovjeku otkrivaju njegovu pravu narav i puni smisao njegova života. To su trenuci koji u nama izazivaju neko osobito raspoloženje i nesvakidašnju posvećenost onim sadržajima koje nosimo pohranjene negdje duboko u sebi ili ih doživljavamo kao novost koja nas obogaćuje i ispunja naš um i srce, našu spoznaju i naš doživljaj svijeta oko sebe.
Božić je svakako jedna od svetkovina koja je u svijesti i kulturi hrvatskoga naroda prisutna od trenutka kad su naši preci, kao narod i kao pojedinci, primili sveto Krštenje i postali dio jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve predvođene Svetim Ocem Papom u Rimu. Tako smo ušli u obitelj europskih kršćanskih naroda gdje smo i dan danas.
Taj povijesni hod, međutim, uvijek nanovo traži naše promišljanje i preispitivanje svakoga od nas, kako smo odgovorili ili kako odgovaramo na ono što nam sveti evanđelist Ivan tako kratko i sažeto tumači u proslovu svoga Evanđelja. Prije svega, doziva nam u pamet činjenicu da Boga ne možemo vidjeti, nije dostupan našim osjetilima kojima doživljavamo i promatramo svijet oko sebe. No, nije nam ostao nedostupan, skriven već nam se objavio u svome Sinu Jedinorođencu, Bogočovjeku, koji je, po volji Očevoj sišao među nas ljude. On je došao k nama, „nama u svemu jednak, osim u grijehu“ da bi nam objavio svu istinu o Bogu i Božji plan s čovjekom, da bi čovjeka pozvao na ispunjenje i ostvarenje njegove istinske naravi, naravi Božjega stvorenja koje je pozvano odgovoriti na Božju objavu u Isusu Kristu, ljubiti Boga i svoga bližnjega i tako nasljedovati put koji nam je sam Gospodin pokazao u tijelu.
Zato nam Božić u svojoj idiličnosti i ljepoti, u pjevu Anđela i pohodu pastira, u toplini, nevinosti i osmjehu Betlehemskog Djeteta, tiho ali dovoljno jasno i razgovjetno objavljuje Božju blizinu, Boga koji je s nama i koji nam se daruje kako bismo živjeli u istini i ljubavi, prianjajući uz Njega i služeći svome bližnjemu. Svojim rođenjem u skromnoj štalici, Isus nam je odškrinuo vrata neba i poziva nas da uđemo i s Njim slavimo Oca, i s Njim se radujemo čovjeku.
Ono što nas na poseban način oduševljava jest činjenica da se On rađa na zemlji za svakoga čovjeka. Njegove su jaslice i na svim točkama kugle zemaljske gdje se događaju strašni razarajući ratovi s tisućama poginulih, kao što su: Ukrajina i Izrael. Njegovo svjetlo obasjava one koji trpe i pate kao i one koji nanose patnju bilo svojim neposrednim djelovanjem, bilo odlukama koje dovode do rata. On je prisutan u svim društvima u kojima se negiraju temeljna ljudska prava, i to ona koja je Stvoritelj ugradio u naravne zakone, a nisu posljedica ideoloških i političkih nadmetanja i sukobljavanja. Objava Boga u Jedinorođenom Sinu poziva one koji žive u pretjeranom izobilju da se pobrinu za one koji su u krajnjoj bijedi i neimaštini, one koji su moćni da zaštite malene i nemoćne, one koji raspolažu znanjima da pouče one koji su u neznanju, one koji su na vlasti da vode računa o stvorenom svijetu kako bi ga učinkovito sačuvali za buduće generacije. Jednom riječju, naš Novorođeni Spasitelj dolazi k svakom čovjeku jer je On objava Boga svakom čovjeku, kao i cijelom čovječanstvu. Jer kao što nam nije teško zaključiti da se svijet nalazi u stanju dubokih podjela, sukobljavanja i prijetnji, licemjerja, laži, mita i korupcije, u kojem je teško očekivati da će čovjek, koji je prouzročio takvo stanje, sam za njega naći dobro i pozitivno rješenje, jednako tako možemo biti sigurni da je jedino rješenje ono koje nam je Bog ponudio u svome Sinu koji se rađa za nas i uvijek nanovo budi nadu u pobjedu dobra nad zlom, istine nad lažju, života nad smrću, svjetla nad tamom. Ta Božja objava dolazi do nas po Djetetu u jaslama, na prvi pogled nemoćnom i slabom. No, Bog se zaogrnuo plaštem ljudske slabosti kako bi čovjeku bio toliko blizu da mu može reći i pokazati koliko je Njemu stalo do njega i što je sve kadar učiniti za njegovo spasenje.
Nemojmo ostati nemarni na Njegov poziv, otvorimo svoja srca Bogu i dopustimo da On, Bogočovjek, Novorođeni naš Spasitelj, mijenja naše živote, naša društva i cijeli svijet kako bi iz dana u dan sve više postajao mjesto istinskog zajedništva svih ljudi, ljudi koji na Božju objavu odgovaraju snažnom vjerom u Boga te iskrenim i djelotvornim čovjekoljubljem.
U tom duhu svima želim da ovoga Božića u Novorođenom Djetetu otkrijete objavu Boga i na nju odgovorite iz dubine duše prianjajući uz Jedinorođenca Očeva koji nam uvijek iznova otkriva pravu istinu o Bogu i čovjeku, te nas, obasjane svjetlom odozgor, vodi putem vjere, ufanja i ljubavi, putem izgradnje istinskih međuljudskih odnosa koji jedini mogu promijeniti svijet i usmjeriti ga prema onome što je od početka misao Stvoritelja.
Sretan Vam Božić i blagoslovljena nova, 2024. godina!
Bjelovar, o Božiću 2023.
†Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački